Nova teorija stvarnosti sugerira da bi fizička stvarnost mogla biti samo kvantno ogledalo.
Zamislite da sjedite u omiljenoj fotelji i čitate svoju najdražu knjigu. Odjednom okrenete knjigu da pogledate korice. Cijelo vrijeme osjećate miris knjige, čujete šuštanje listova dok se okreću, i pucketanje vatre u kaminu. Postoji očekivanje da će sav taj dijapazon mirisa, zvukova, i tekstura biti isti bez obzira gdje se nalazili. Knjiga je uvijek od papira, vatra gori zbog oksidacije drveta ili ugljena, a papir uvijek ima svoj specifičan miris. I sve to postoji bez obzira bili Vi u prostoriji ili ne, to jednostavno jest.
Očekivanje da objekti postoje neovisno o prisutnosti ostalih objekata u blizini je zapravo duboko utemeljena pretpostavka koju ljudi imaju o svijetu. Ovakva pretpostavka ima svoj začetak u znanstvenoj revoluciji 17. stoljeća te je dio mehanističkog pogleda na svijet. Prema ovome, svijet funkcionira kao jedan ogroman sat kojim upravljaju različiti fizički zakoni. Ovakvom pogledu na svijet možemo zahvaliti za najveća znanstvena postignuća od 17 stoljeća pa do danas.
Ipak, talijanski fizičar Carlo Rovelli u svojoj knjizi Hegoland – teorija fizike koja opisuje svemir na maloj skali, pokušava dokazati da je mehanistički pogled na svijet pogrešan, te predlaže novi, odnosni tj. relacioni.
Što zapravo znači odnosni pogled na svemir?
Za vrijeme znanstvene revolucije, Newton i njegov njemački kolega Gottfried Leibniz se nisu slagali oko prirode prostora i vremena. Newton je u svom apsolutnom viđenju vremena i prostora tvrdio da se prostor ponaša kao svojevrsni svemirski spremnik, te ako pomaknemo bilo koji element unutar svemira – planet, galaksiju ili zvijezdu – prostor i vrijeme bi bili prazni.
S druge strane Leibniz je tvrdio da su prostor i vrijeme jednostavno zbroj sveukupnih udaljenosti i trajanja događaja među svim objektima u svemiru, te da bi uklanjanjem svog sadržaja iz svemira time nužno uklonili i vrijeme i prostor. Ovim je pokušao kazati da su prostor i vrijeme privremeni i prostorni odnosi između objekata i događaja. Upravo ovaj odnosni pogled na svijet je inspirirao Einsteinovu teoriju relativnosti.
Rovelli je u svojoj ideji kvantne mehanike, tvrdio da su sve kvantne čestice kao fotoni, elektroni i sve ostale čestice odrazi interakcije objekta u odnosu na druge objekte. Svojstva kvantnih objekata su determinirana kroz eksperimente u kojima su se proučavali energija,pozicija i momentum. Prema Rovellijevoj teoriji, skup tih 3 stvari zajedno čine stanje objekta, te ne postoji van toga nikakva individualna tvar koja ima neka svojstva da bi objekt postojao.
Kako ova teorija pomaže u našem shvaćanju kvante fizike?
Kako bi bolje razumijeli o čemu se radi, triba se vratiti do dobro poznate Schrödingerove teorije s mačkom. Naime, mačka stavljena u zatvorenu kutiju s bočicom smrtonosnog otrova kojeg aktivira nekakav kvantni proces primjerice raspadanje radioaktivnog atoma ili slično, se u ovakvom stanju može smatrati istodobno živom i mrtvom, to jest niti živom niti mrtvom. Jedini način da se doista utvrdi stanje jest da se kutija otvori. Pojednostavljeno, to bi značilo da mačka postoji u dva potpuno suprotna stanja istodobno ali ta stanja ne koreliraju s objektivnom stvarnošću (dakle mačka je neživa i nemrtva).
Kvantni proces je događaj koji ne možemo predvidjeti nego samo opisati moguće ishode, tj različite uvjete u kojima može i ne mora doći do razlaganja atoma koji će potaknuti otvaranje bočice s otrovnim plinom u nekom određenom periodu. U tom momentu život mačke u kutiji je slučajni događaj. Prema ortodoksnoj kvantnoj teoriji mačka nije ni mrtva ni živa dok se kutija ne otvori. Naravno, još uvijek ne postoji odgovor na hipotezu, to jest nitko ne razumije kakva su to točno stanja.
Prema odnosnoj interpretaciji stvarnosti, stanje objekta je uvijek u odnosu na neki drugi objekt, pa prema toj teoriji kvantni procesi u toj kutiji mogu imati beskonačan ishod događaja u odnosu na nas, ali samo jedan ishod za mačku. S ljudske strane gledanja razumno je pretpostaviti da mačka nije ni mrtva ni živa. Jedna stvarnost vrijedi za nas a druga za mačku. Onog momenta kad otvorimo kutiju stanje koje zateknemo postaje stvarno i konačno iz naše perspektive, dok je za mačku zatvorenu u kutiji uvijek postojalo samo jedno stvarno i konačno stanje.
Pa, što je zapravo stvarnost?
Prema Rovelliju trebali bismo obratiti pažnju na to da je naš svijet u svojoj biti kvantni, te da objekti, poput knjige i vatre s početka teksta, imaju svoja svojstva samo u odnosu na druge objekte, u ovom slučaju ljude. Međutim ova teorija uključuje i sve ostale objekte koji su u interakciji s knjigom (pa i stolić na kojemu stoji) te se zato ona pojavljuje na mjestu gdje smo je ostavili.
Ova teorija dovodi u pitanje stvarnost kakvu poznajemo. Prema Ravellijevoj teoriji svijet je samo mreža složenih međuodnosa objekata koji nemaju individualno postojanje ako ne ovise o drugim objektima – nego samo kao refleksija kvantnih zrcala. Također moguće je da ispod ove mreže odnosa ne postoji neovisna metafizička supstanca koja čini temelj naše stvarnosti. Po Rovelliju smo samo slika slike, a stvarnost uključujući i nas je samo zavjesa izvan koje nema ništa.
Ako Vas je nakon ovog teksta zaboljela glava ne brinite, mi smo popili nekoliko Lekadola dok smo pisali tekst (i ne, ne želimo reklamirati tablete).
