Gotovo cijelo stoljeće je prošlo od Fordovog revolucionarnog modela T koji je stubokom promijenio lice industrije te na velika vrata uveo treću industrijsku revoluciju (prva je bila para, a druga električna energija). Tvornice su nicale kao gljive diljem zapadne hemisfere te postupno donijele stoljeće blagostanja kakvo nije viđeno u povijesti – naravno uz par ratova i recesija. Nakon 1945 industrijalizacija je zahvatila i ostatak svijeta, te postupno dovela do društva kakvo poznajemo danas.
Sve do jučer smo mislili da se ništa više ne može promijeniti, da smo mi, čovječanstvo, došli do platoa maksimalnog razvoja i da dalje ne ide.
30 Studenog 2022 ćemo vjerovatno pamtiti kao dan kada je završila treća, i započela četvrta industrijska revolucija. Iako se o industriji 4.0 govori već čitavo desetljeće, nikada nije zaživjela u obujmu koji bi naznačio potpunu transformaciju kao što je to uradio, recimo, Fordov model T. Dan kada je u javnost pušten ChatGPT će naša djeca ili unuci obrađivati na satovima povijesti za kojih 15-20 godina kao početak doba umjetne inteligencije.
Rad, rad, i samo rad
Već mjesecima nas iz vijesti bombardiraju naslovima poput onog u Business Insideru koji vrište „Jobs at risk from replacement by AI.“ I nije to zaludu. Naime prava snaga umjetne inteligencije leži u automatizaciji svih procesa koji zahtijevaju repetitivni rad. Doduše, mnogima će i činjenica da trenutne iteracije velikih jezičnih modela proizvode prilično kvalitetan audio, video, i fotografski sadržaj biti naznaka da je budućnost prije svega orijentirana na velike korporacije koje će imati sredstva za razvoj i korištenje umjetne inteligencije kako bi automatizirali što više zadaća.
Mi se u velikoj mjeri slažemo s analizama velikih agencija i istraživačima koji tvrde da razvoj umjetne inteligencije predstavlja ozbiljan izazov društvu, a osobito tržištu rada. Naime, ne postoji poslodavac ili menađer koji će izabrati radnika kada ima mogućnost upotrebe potpuno automatiziranog sustava. Zašto? Zato jer, iako je cijena automatiziranog sustava viša u startu, za njega ne treba plaćati doprinose, porez na plaću, porodiljni, mirovinski. Isto tako, robot se može pokvariti, ali se greška otklanja relativno brzo ili se jedinica zamijeni, dok bolesnog radnika treba zamijeniti na duži rok (ovisi od situacije do situacije, naravno) što opet iziskuje mnogo vremena i sredstava.
Kompletan razvoj umjetne inteligencije do sada podupire ovo stajalište. Iako je – i ovo moramo naglasiti – čovječanstvo još vrlo daleko od prave umjetne inteligencije, onoga što možda zamišljate kao superinteligentno računalo koje se može unaprijeđivati, trenutne sposobnosti umjetne inteligencije su iznenadile čak i njihove kreatore. U podcastu Lex Friedmana, Sam Altman je izrazio veliku zabrinutost za razvoj velikih jezičnih modela. Glavni direktor Googla je tokom intervjua za Američku novinsku agenciju nehotice priznao da inžinjeri ne razumiju u potpunosti način replikacije podataka unutar modela.
Mada ne želimo zvučati defetistički niti smo pesimisti po prirodi, činjenica je da umjetna inteligencija dolazi i da će stubokom promijenit način na koji živimo i radimo.
Ovo potvrđuje i studija Sveučilišta Oxford, Budućnost Zaposlenja, u kojoj autori detaljno analiziraju mogućnost umjetne inteligencije da zamijeni ljude u 702 sektora. Rezultati ukazuju na vrlo visok stupanj automatizacije u velikom broju zanimanja unutar dva do tri desetljeća. Ova studija je prvotno izdana 1990ih, no nedavno je nadopunjena, prvenstveno zbog sve većeg interesa za velike jezične modele. U novoj verziji autori naglašavaju kako razvoj umjetne inteligencije neminovno vodi do poremećaja na tržištu rada, no ne spekuliraju o razmjerima. Tek se navodi kako statistički podatci ukazuju na neminovnost automatizacije u velikom broju zanimanja, te da je sasvim moguće da gotovo polovica radnika u Sjedinjenim Državama izgubi posao kao posljedicu.
Obrazovanje kao zakrpa?
Andrew Ng, profesor sa Sveučilišta Stanford i osnivač DeepLearningAI, smatra kako bi budućnost obilježena umjetnom inteligencijom mogla negativno utjecati na sposobnost ljudi da upravljaju sami sobom i smanjiti mogućnost donošenja odluka. Kako bi se to izbjeglo, potrebno je promijeniti paradigmu obrazovanja.
U Hrvatskoj, ali i drugim zemljama, još uvijek opstoji tradicionalni pristup obrazovanju temeljen na znanju i usvajanju gradiva. U doba umjetne inteligencije, ljudi neće trebati znanje već sposobnosti. Preciznije, trebati će sposobnost programiranja inputa za sisteme umjetne inteligencije kako bi dobili što žele. Kao i svaki računalni sustav, umjetna inteligencija reagira na input korisnika. Što precizniji input, to su bolji rezultati.
Nikako ne zagovaramo napuštanje osnovnih paradigmi obrazovanja, ali smo svjesni potrebe radikalne promjene pristupa. Informatika više ne smije biti, kao do sada, izborni predmet. Djecu od malena treba učiti kako pristupiti sustavima umjetne inteligencije, prosto zato što će s tim sustavima odrastati, te će u konačnici čitav njihov život biti definiran sposobnošću da s takvim sustavima komuniciraju i upravljaju.
Teško je predvidjeti budućnost, ali jednom kada umjetna inteligencija postane dio poslovnih procesa, teško je zamisliti scenarij u kojem ne dominira u gotovo svim zadacima osim možda kreative i upravljanja (iako, dalo bi se što za reći o sustavima pod kontrolom umjetne inteligencije naspram ljudskog faktora, osobito u Hrvatskoj – ali, o tome više u rubrici Tehnokracija).
Vjerujemo da će programiranje umjetne inteligencije imati transformacijski utjecaj jednak širenju pismenosti tijekom ranog srednjeg vijeka u Europi. U to doba, vještina čitanja i pisanja bila je rijetka privilegija rezervirana uglavnom za imućne i religijske vođe. Izum tiskarskog stroja omogućio je eksponencijalni rast pismenosti, što je pridonijelo razvoju srednje klase i općem boljitku društva.
Danas znamo da visoka razina pismenosti uglavnom vodi ka zdravijem društvu. Istraživanje koje su proveli Brookings i Gallup otkrilo je da bi kad bi svaki odrasli Amerikanac mogao čitati na razini šestog razreda, BDP bi instantno porastao za 2,2 bilijuna dolara, što predstavlja 10% rasta. Smatramo da je pismenost u programiranju umjetne inteligencije jednako važna i da će imati sličnu, ako ne i veću vrijednost.
Unatoč tome, kada je riječ o pismenosti u području umjetne inteligencije, još uvijek se nalazimo u svojevrsnom tamnom dobu, gdje ograničena skupina stručnjaka – inženjera koji rade u akademskim i tehnološkim sektorima – posjeduje to znanje – dok je ostatak populacije u potpunoj tami.
Društvo bi bilo bogatije ako bismo djecu uveli u svijet umjetne inteligencije od najranije dobi, te im omogućili da budu prva generacija koja će se suočiti s potencijalom koje pruža svijet pokretan umjetnom inteligencijom. Sad, da li postoji političke volje i želje da se to i ostvari ostaje za vidjeti.
