Prema navodima u novoj studiji kardiološki pacijenti koji su prošli oživljavanje u operacijskoj sali su u velikom broju slučajeva prijavljivali intenzivno prisjećanje tijekom zastoja srca. Autori studije su pregledali stotine nalaza i utvrdili neobične moždane valove u tom periodu, povezane s mišljenjem i sjećanjem, navodi se u članku objavljenom u časopisu Resuscitation (Oživljavanje).
Studiju su proveli znanstvenici s Grossman School of Medicine u suradnji s 25 bolnica, čiji su pacijenti opisivali svoja iskustva tijekom srčanog zastoja. Iako su svi podvrgnuti liječenju u kratkom roku, samo 10% pacijenata je potpuno ozdravilo. Od 567 pacijenata koji su sudjelovali u ispitivanju gotovo 40% je prijavilo polusvjesna ili svjesna stanja tijekom oživljavanja.
Smrt nije kraj?
Studija je ispitala snimke moždanih valova istih pacijenata za vrijeme kliničke smrti te je utvrđeno da je istih 40% pacijenata imalo neuobičajenu moždanu aktivnost. Umjesto takozvanog flatline-a, kod pacijenata je primijećena značajna aktivnost što bi značilo da je njihov mozak bio u svjesnom stanju. Značajni skokovi aktivnosti alfa, beta, gama, delta, i theta valova indiciraju stanje svijesti povezano s višim funkcijama, što bi pak značilo da su bili svjesni i razmišljali.
Postoji čitav niz ranijih studija i neverificiranih izvještaja o sličnim iskustvima pacijenata. Tako su mnogi prijavili halucinacije, promatranje samih sebe iz visine, te promišljanje o vlastitim pogreškama i životnim iskustvima a sve za vrijeme dok su bili klinički mrtvi.
Hipoteza koju su postavili autori studije predlaže da mozak, u trenutcima kada je izvjesna smrt, uklanja prirodne inhibicije i sustave što otvara prostor za iskustva koja ljudska bića inače ne doživljavaju. Ovaj proces je nazvan dezinhibicija, odnosno stanje bez ikakvih bioloških ili psihičkih ograničenja. Ako se pokaže točnom, ova hipoteza bi omogućila razlikovanje ovakvih slučajeva od sličnih koje se odvijaju u potpuno svjesnom stanju.
Teško objašnjiv fenomen tokom kliničke smrti
Pretpostavlja se da ljudski mozak ima sustav koji sprema sjećanja od rođenja do smrti, ali su ona nedostupna. Problem je što se ne može objasniti evolucijska svrha ovog mehanizma, što znači da je i samo njegovo postojanje upitno, barem sa strane znanstveno utemeljenih činjenica.
Kako se navodi u studiji, rezultati studije upućuju na zaključak da su mnoga prijašnja svjedočanstva o van tjelesnim iskustvima tijekom kliničke smrti refleksija ovog mehanizma, te da mozak može funkcionirati čak i po isteku 10 minuta – koliko se pretpostavlja da mozak funkcionira nakon prestanka dotoka kisika – i to na način kakav nije do sada istraživan. Nadalje, znanstvenici tvrde da je potpuno moguće da post-mortem iskustva predstavljaju promjene u funkciji mozga koje bi mogle biti univerzalne, što pak otvara potpuno novo polje istraživanja. Naime, ako je točna, ova pretpostavka vodi do neminovnog zaključka da je stanje svijesti podložno promjenama koje omogućavaju uvid u potpuno neistražene sfere mišljenja i iskustva.
