Tijekom 2018 godine klinika Cleveland je provela istraživanje na pacijentima s poteškoćama izazvanim moždanim udarom. Eksperimentalni zahvat je uključivao instalaciju malog potkožnog implantata na bazi lubanje koji je žicama spojen s korteksom. Kako se navodi u studiji objavljenoj u Nature Medicine, ukupno 12 pacijenata je prihvatilo zahvat. Proces je zasnovan na takozvanoj dubokoj stimulaciji mozga – Deep Brain Stimulation – u kojoj električni impulsi omogućuju pacijentima normalno kretanje, čak i ako im je oduzeta jedna strana.
Svake godine milijuni ljudi dožive moždani udar, koji se karakterizira kao iznenadno krvarenje ili blokada dotoka krvi u mozak. Ovisno o snazi i vremenu reakcije, posljedice mogu varirati od blagih do iznimno kompleksnih ili čak smrtonosnih. Moždani udar razara neurone u mozgu, tako da posljedice variraju ovisno od zahvaćenog područja. Kod većine pacijenata je vidljiv gubitak motoričkih sposobnosti, najčešće na jednoj strani, a može varirati od blagog oštećenja do potpunog gubitka funkcije.
Istraživači koji su provodili eksperimentalno liječenje su željeli testirati učinak stimulacije na oporavak i povrat mobilnosti pacijenata. Iako se stimulacija koristi već nekoliko desetljeća u liječenju naprimjer Parkinsonove bolesti, depresije, i slično, umetanje implantata u mozak je potpuno nova metoda s jačim učinkom. U teoriji, implantat bi trebao regulirati električne signale u mozgu te omogućiti bolju komunikaciju među neuronima, što bi pak pacijentima omogućilo da ponovno nauče motoričke funkcije.
Liječenje se temelji na sposobnosti ljudskog mozga da se regenerira, odnosno da stvara nove neurone i veze između njih, te potom stvara veze s ostalim dijelovima organizma. Posljedice moždanog udara su u svojoj biti jednostavno prekidi u linijama komunikacije između mozga i različitih sustava u ljudskom tijelu.
Iako su slične terapije iskušavane i ranije, najveća prepreka je bilo provođenje električnih impulsa do mozga, jer bi bilo kakva jača struja izazvala neželjene posljedice. Dakle, strujni tok mora biti dovoljno snažan da regulira mozak ali istodobno dovoljno slab da ne izaziva neželjene posljedice. Prijašnja istraživanja su bila neuspješna, no rezultati studije iz Clevelanda pokazuju goleme pomake.
Ne samo da su pacijenti povratili velik dio motorike, već su mogli do neke mjere obavljati svakodnevne zadatke poput oblačenja, češljanja, i slično. S obzirom na to da je od 12 pacijenata 3 bilo potpuno nepokretno na jednoj strani a 9 imalo teška oštećenja i gotovo nepokretno, ovi rezultati su iznimno obećavajući. Kako bi se rezultati studije dokazali i omogućili razvoj terapije, planira se velika studija s većim brojem pacijenata koristeći istu metodologiju. Držimo fige da bude uspješna i da se rezultati repliciraju.
