Više od 8.500 autora fikcije, publicistike i poezije potpisalo je otvoreno pismo kojim kritiziraju tvrtke koje stoje iza velikih jezičnih modela jezika poput ChatGPT-a, Barda, LLAMA i drugih zbog korištenja njihovih tekstova bez dozvole ili naknade.
Ove tehnologije oponašaju i ponavljaju naš jezik, priče, stilove i ideje. Milijuni autorskih knjiga, članaka, eseja i pjesama služe kao “hrana” za treniranje AI sustava; obroci za koje nema računa, stoji u pismu.
Unatoč činjenici da modeli uspješno citiraju i oponašaju spomenute autore, AI suštinski ne razumije porijeklo tih djela. Da li su modeli trenirani na primjerima izvađenim iz knjižara i recenzija? Jesu li posudili svaku knjigu iz knjižnice? Ili su možda jednostavno preuzeli neki od mnogobrojnih nelegalnih arhiva, poput Libgena?
Jedno je sigurno: Nisu išli izravno izdavačima i licencirali ih – što je jedini legalan i etičan način. Kako se navodi u pismu, nedavna odluka Američkog Vrhovnog suda u slučaju Warhol protiv Goldsmitha jasno pokazuje da visoka komercijalnost uporabe ide protiv prava pravednog korištenja, tako da nijedan sud ne bi opravdao ilegalno kopiranje izvora kao pravedno korištenje. Ugrađivanjem naših tekstova u svoje sustave, AI će nedvojbeno oštetiti našu profesiju preplavljujući tržište s mediocre, strojno napisanim knjigama, pričama i novinarstvom temeljenim na našem radu.”
Već smo svjedočili ovome u praksi. Nedavno se nekoliko knjiga u potpunosti generiranih AI-om popelo na vrh ljestvica najprodavanijih knjiga na Amazonu. Istovremeno su izdavači preplavljeni djelima loše kvalitete stvorenim uz pomoć AI.
Zlonamjerni akteri koriste AI alate i agente razvijene od strane tvrtki poput OpenAI i Meta, kako bi si priskrbili ekonomsku korist a da za to ne plaćaju nikakvu cijenu. Treba se zapitati, dakle, tko smije ukrasti milijune radova kako bi napravio novi komercijalni proizvod?
U pismu se zahtijeva sljedeće:
- Traženje i dobivanje dozvole za korištenje autorskog materijala u generativnim AI programima.
- Davanje pravedne naknade autorima za prošlo i buduće korištenje radova u generativnim AI programima. Ovo se odnosi na materijal za trening i sav materijal koji se stvori na temelju treninga.
Kako je izjavila izvršna direktorica The Author’s Guilda – krovne Američke organizacije pisaca – i jedna od potpisnica Mary Rasenberger za NPR, “Tužbe koštaju puno novca. Dugo traju.”
Zapitajte se, postoji li tvrtka koja će otvoreno reći, da koristili smo tuđa djela da izgradimo svoje modele i spremni smo za to platiti? Teško i nikako, osobito zato što ne postoji pravna osnova. Naime, za razliku od krađe intelektualnog vlasništva u slučaju jezičnih modela se ona koriste za trening a ne komercijalno korištenje. Iz toga slijedi da takav način korištenja potpada pod fair use – pravedno korištenje – dok se naplata korištenja jezičnih modela pak svrstava u posrednu aktivnost koja nije izričito povezana s treningom.
Mnogo je lakše primijetiti kad korisnik generira sliku koja reproducira karakterističan stil umjetnika, i tu je vidljiv određeni otpor. Ali suptilna šteta korištenja svih knjiga Zorana Ferića, Miroslava Krleže, ili Hrvoja Šalkovića kao “hrane” za AI možda neće toliko potaknuti na akciju.
Stoga, ako želite podržati prave pisce, svakako navratite u obližnju knjižaru ili poklikajte do online knjižare i kupite knjigu. Nećete požaliti.
