Crne rupe su vjerojatno najtajanstvenije pojave u galaksiji. Svojim enormnim gravitacijskim poljem koje apsorbira sve oko sebe, uključujući svjetlo, crne rupe imaju kompliciran utjecaj na prostor oko sebe.
Profesorica Silke Weinfurnter sa sveučilišta u Nottinghamu je replicirala uvjete u kojima bi mogli bolje shvatiti kako funkcioniraju crne rupe. Znanstvenici su u kontroliranim laboratorijskim uvjetima simulirali crne rupe u pokušaju da shvate njihovu prirodu te način na koji utječu na prostor oko sebe.
Weinfurtner za The Guardian navodi da na prvu pomisao crne rupe djeluju zastrašujuće tim više sto sam prizor oko njih izgleda čudno i drugačije.
Simulacija prostora oko crne rupe
U eksperimentu je stvorena simulacija prostora oko crne rupe uz pomoć vrtloga tekućeg helija. Da bi dobili kvantni prikaz prirode crne rupe helij je ohlađen na – 271 °C. Ovaj kemijski element je odabran zato što se njegov vrtlog može vrtjeti specifično definiranim smjerovima i brzinama, dok se voda na primjer vrti uvijek u istom rasponu brzina.
Rupture formirane na površini helija su zatim snimali kamerama visoke rezolucije i preciznosti. Time se otkrilo da su rupture vrlo slične radijaciji koju emitira crna rupa.
Weinfurtner i njene kolege su dizajnirali eksperiment kako bi bolje razumjeli problem super-radijacije. Postojeće teorije crnih rupa indiciraju da bi one mogle povećavati bilo kakvo svjetlo koje dolazi do njih kao veliku količinu energije.
Crna rupa se mora kretati usporeno da bi uopće došlo do ovog procesa. Do sad su ovo bile samo teorije bez konkretnih dokaza, međutim ovo istraživanje bi moglo omogućiti bolje razumijevanje Hawkinsonove radijacije. Weinfurtner i tim pokušavaju dokučiti uzroke kvantnih efekata na području oko crnih rupa.
Primjerice, razumijevanje zakrivljenosti prostor-vremena koje je uzrokovano ekstremno velikom gravitacijskom silom crne rupe. Također ova simulacija bi trebala pomoći boljem razumijevanju termalne radijacije koju ispuštaju crne rupe (Hawkinsova radijacija) te pružiti uvid u gravitacijske valove koje znanstvenici prate gravitacijskim detektorima kao što je LIGO.
