U nedavno završenom istraživanju tim znanstvenika je identificirao podskup neurona u hipokampusu koji sudjeluje u razvoju i pohranjivanju vizualne slike o sebi. Ovo otkriće predstavlja prvi korak prema razumijevanju neuronskih mehanizama za samoprepoznavanje, koji su dosad bili nepoznanica neurobihevioralne znanosti.
Takashi Kitamura, neuroznanstvenik sa Southwestern Medical Center Sveučilišta u Teksasu, glavni autor studije, ističe kako mozak stvara i pohranjuje informacije o mjestu, vremenu i osobama te tako formirale epizodno pamćenje, poput događaja iz svakodnevnog života,. Pri ovom procesu najvažnija komponenta su status i samopercepcija. Po Kitamuri, znanost je do sada ispitivala kako mozak kodira i prepoznaje druge jedinke ali do sada nije bio jasan aspekt samo-informiranja, odnosno uklapanja slike o samom sebi u tok informacija koje sudjeluju u stvaranju sjećanja. Jednostavnim rječnikom rečeno, ne razumijemo kako mozak procesira podatke o sebi te kako ih komponira unutar sjećanja.
U ovom eksperimentu su korišteni miševi, na kojima su znanstvenici koristili test s ogledalima u pokušaju da saznaju mogu li miševi primijetiti promjene u vlastitom izgledu. U svrhu eksperimenta koristili su se mrljama tinte koje su stavljali miševima na čelo te promatrali hoće li primijetiti promjenu. Kako je tinta pružala miševima i osjetilni podražaj, istraživanje je provedeno na crnim miševima crnom i bijelom tintom. Test sa ogledalima je izvorno razvijen za testiranje svijesti kod različitih vrsta. Ipak, autori studije napominju da njihovi eksperimenti samo pokazuju da miševi mogu primijetiti promjenu svog izgleda, ali da ne dokazuje da su samosvjesni. Studija je dokazala da miševi stvarno primjećuju promjenu u svom izgledu ali samo pod određenim uvjetima.
Miševi koju su bili upoznati s ogledalima provodili su više vremena pred njim kad su bili označenim mrljama bijele tinte (0.6 cm2 or 2 cm2), uređujući i čisteći svoje glave (samo glave ali ne i ostale dijelove tijela), međutim nisu pridavali pojačanu pažnju glavi kad je tinta bila crna, tj iste boje kao njihova dlaka il kad je mrlja tinte bila značajno manja (0,2 cm2) neovisno o boji mrlje. Miševi koji nisu navikli na ogledala nisu pridavali povećanu pažnju uređivanje glavu ni u jednom scenariju.
Prva autorica studije, Jun Yokose, također sa sveučilišta u Teksasu objašnjava kako su miševima bili potrebni značajni vanjski osjetilni podražaji kako bi prošli test s ogledalima. Da bi dobili reakciju na promjenu izgleda, miševima je trebala veća količina tinte. Time su dobivali osjetilni podražaj koji im je omogućio da prije otkriju promjene na glavi gledajući se u ogledalo, te nadodaje da kod ljudi i čimpanza nije potrebna tolika količina osjetilnog podražaja.
Koristeći se genetskim mapiranjem, znanstvenici su identificirali podskup neurona u ventralnom hipokampusu koji su se aktivirali kad bi se miševi ” prepoznali” u ogledalu. Međutim, kada su istraživači selektivno onesposobili te neurone, miševi se nisu više pretjerano uređivali i čistili. Podskup neurona odgovornih za samoprepoznavanje bio je aktivan i kad su miševi promatrali druge miševe sličnog izgleda i boje dlake, ali ne i kada su promatrali miševe druge boje.
Prijašnje studije na čimpanzama sugerirale su da je društveno iskustvo potrebno za samoprepoznavanje u ogledalu. Vođeni time znanstvenici su testirali miševe koji su bili socijalno izolirani nakon odvajanja od majki. Ovakvi socijalno izolirani miševi za vrijeme testa tintom nisu pojačano čistili glave, kao ni crni miševi koji su odrastali uz bijele. Analiza ekspresije gena pokazala je da društveno izolirani miševi nisu u hipokampusu razvili aktivnost neurona odgovornih za samoprepoznavanje, kao ni crni miševi koji su odgajani uz bijele. To dovodi do zaključka da miševi moraju imati socijalne interakcije s jedinkama sličnog izgleda kako bi razvili neuronske krugove potrebne za samoprepoznavanje.
Kitamura navodi kako je podskup tih neurona za samoprepoznavanje postao ponovo aktivan kada su miševi izloženi drugim pojedincima iste vrste.To je u skladu sa ljudskom literaturom koja je pokazala da neki neuroni u hipokampusu reagiraju ne samo kada osoba gleda sebe već i kada promatra sebi poznate osobe, primjerice roditelje.
Istraživanje će pokušati razabrati važnost osjetilnih i vizualnih podražaja kako bi testirali može li miš prepoznati promjene u svom izgledu u odsustvu osjetilnog podražaja, te će se pri tome koristiti različite tehnologije poput filtera na društvenim mrežama dodajući zečje uši ili pseće lice. Osim ovog istraživat će i druge regije mozga koje bi mogle sudjelovati u procesu samoprepoznavanja i proučavati kako različite regije integriraju informacije i kako komuniciraju.
Istraživanje je podržano programom Endowed Scholar, Zakladom za istraživanje mozga i ponašanja, Zakladom Daiichi Sankyo za znanost o životu i Zakladom Uehara Memorial.
