Još 2018 je u časopisu Nature objavljen članak u kojem se otvorila mogućnost regeneracije živaca, odnosno ponovni rast aksona nakon ozljeda kralježnice. Akson je vrlo tanka nit koja spaja neurone u mrežu te omogućava njihovu komunikaciju tako što provodi električne impulse. Ta živčana vlakna su iznimno važna za normalno funkcioniranje organizma, jer omogućavaju kretanje i kontrolu lokomotornog sustava preko kralježnice i udova. Kako se navodi u originalnom istraživanju, regeneracija aksona je moguća no nije se istraživalo kakav učinak regeneracija ima na funkciju.
Tek nedavno je objavljena studija koja je, nastavno na originalno istraživanje, istraživala regeneraciju aksona na uzorku miševa. Cilj je bio utvrditi da li je moguće dovesti do značajne obnove funkcija kod miševa nakon ozljede leđne moždine usmjeravanjem regeneracije aksona iz specifičnih neuronskih subpopulacija u njihove prirodno ciljana područja. U studiji je korištena genetska analiza kako bi se identificirale skupine živčanih stanica koje omogućuju hodanje nakon djelomične ozljede leđne moždine.
Istraživanje je dokazalo da samo regeneriranje aksona iz područja preko lezije leđne moždine nema nikakvog utjecaja na mogući oporavak. Kako bi poboljšali šanse za oporavak znanstvenici su razvili novu strategiju koja je koristila kemijske signale kako bi se regeneracija usmjerila na aksone u području gdje su bili oštećeni. Praćenjem rasta je utvrđeno da dolazi do značajnog poboljšanja u povratu sposobnosti kretanja u miševa s potpunim prekidom leđne moždine.
Kako navodi autor studije, dr. Michael Sofroniew, profesor neurobiologije na Sveučilištu UCLA, studija puža ključni uvid u regeneraciju aksona i metode liječenja nužne za oporavak nakon ozljede leđne moždine. Nadalje, Sofroniew naglašava nužnost ne samo regeneracije aksona preko postojećih lezija već i precizno navođenje tako da se regeneracija događa ciljano, u regijama gdje je došlo do ozljede kako bi došlo do neurološke obnove.
Također se naglašava da ponovna uspostava projekcija specifičnih neuronskih subpopulacija na njihove prirodne ciljeve daje obećavajuće rezultate za razvoj budućih terapija usmjerenih na obnovu neuroloških funkcija kod većih životinja te ljudi. No, složenost procesa u većim organizmima zahtijeva drugačije strategije za koje će trebati dosta vremena kako bi se u potpunosti razvile.
Zaključno, primjena ovih načela bi mogla otvoriti prostor za postizanje značajnog poboljšanja ne samo kod ozljeda leđne moždine već i ubrzati oporavak nakon drugih ozljeda i bolesti središnjeg živčanog sustava.
