Optužbe za prevaru i lažiranje niču kao gljive poslije kiše, a izgleda da su sve vezane za studije iskrenosti – ako ovo nije vrhunac ironije i najbolje ogledalo modernog društva, nemamo više što reći. Odustajemo. Gotovo je. Dosta. Basta! Idi kući leći.
Plagiranje kao pošast akademske zajednice
Svi se sjećamo optužbi za plagiranje protiv poznatih lica iz Hrvatske politike, Silvija Toplaka, Milijana Brkića, ili nedavni skandal u BiH gdje je supruga Bakira Izetbegovića ostala bez svih zvanja nakon što se saznalo da je lažirala diplomu.
Problem prevare u akademskoj zajednici nije limitiran samo na Balkan, kako to neki mediji žele predstaviti, već je duboko ukorijenjen čak i u društvima gdje je vladavina prava mnogo bolje regulirana. Ono što svakako treba imati na umu je da je u posljednjih nekoliko godina došlo do eksplozije vijesti i skandala u akademskoj zajednici, te da velika većina skandala dolazi iz najviših ešalona znanstvenog svijeta. Dobar primjer su takozvane Grievance Studies Affairs, gdje je skupina znanstvenika uspješno objavila niz potpuno besmislenih „znanstvenih radova“ u cijenjenim časopisima tako što su podilazili dominantnoj ideološkoj bazi urednika i čitaoca.
Kada se sazna za plagijat nekog trećerazrednog ekonomista koji je uz to i lokalni politički moćnik u Zagrebu, to je senzacionalna vijest ali potpuno nebitna za širu znanstvenu zajednicu. No, što kada optužbe za plagiranje sruše znanstvenike koji su u samom vrhu svojih polja? Kako je uopće moguće da tako uspješnim pojedincima padne na pamet plagirati rezultate studija?
Redovna profesorica s Harvarda u problemima
Prije nekoliko tjedana Američki mediji su, doduše mlako, prenijeli optužbe protiv jedne od najpoznatijih znanstvenica iz polja poslovne administracije i vođenja, Francese Gino. Jedna od, ako ne i najpoznatija znanstvenica u ovom polju, Gino je do nedavno bila redovni profesor poslovne administracije na Harvardu, te je uz to savjetovala najveće svjetske korporacije, držala dobro plaćene govore i prezentacije, te sudjelovala u nizu savjetovanja o odlukama u mnogim odborima. Sva svoja postignuća je temeljila na radovima koji su, sve do nedavno, slovili kao najbitnija otkrića u istraživanju ljudske moralnosti i iskrenosti – ironija par excellance – da bi se na kraju otkrilo kako je rezultate najmanje pet studija, lažirala. Optužbe su se pojavile kad je grupa znanstvenika analizirala radove i otkrila nepravilnosti u analizi podataka, da bi potom, kroz dublju analizu došli do zapanjujućeg otkrića – Gino je u svoje studije dodavala nepostojeće rezultate kako bi prikazala mnogo jaču statističku povezanost između varijabli.
Harvard je odmah obaviješten, a znanstvenici Uri Simonson, Joseph Simmons i Leif Nelson s bloga datacolada.com koji su otkrili plagiranje nisu odmah objavili rezultate, već su dali vremena da Harvard provede neutralnu istragu. Nakon što je i druga istraga potvrdila rezultate, originalna analiza je objavljena na blogu – link možete pronaći ovdje – a Gino je preko noći postala persona non grata u akademskim krugovima. Ako znamo da je Gino bila jedna od najcjenjenijih znanstvenica u polju, ovaj skandal dobiva na težini i otvara pitanje – koliko sličnih slučajeva postoji a u kojima akteri nisu zvijezde znanstvene zajednice?
Doista, nešto je trulo u sustavu znanosti!
Još jedan skandal
I sve bi bilo dobro da nepunih tjedan dana nakon Gino nije izbio još jedan skandal, opet uključujući jedno od najpoznatijih imena bihevioralne ekonomije, Dan Ariely. I opet, u centru pozornosti su se našli rezultati studije koja proučava – iskrenost. Dan Ariely, inače donedavni redovni profesor bihevioralne ekonomije na Sveučilištu Duke, je optužen za korištenje lažnih podataka u studiji o istraživanju iskrenosti pri interakciji s osiguravajućim društvima nakon prometnih nesreća. Ariely, navodi se u optužbi, je falsificirao podatke kako bi uvećao statističku relevantnost rezultata studije te dokazao da ljudi postaju iskreniji ako im se implicitno pokaže da moraju biti iskreni. Nakon izbijanja skandala i neovisne provjere rezultata, Ariely je ekspresno udaljen s mjesta na sveučilištu, a ugled u akademskoj zajednici mu se srozao do te mjere da je teško vjerovati kako bi se ikad mogao vratiti.
Ono što je čudno u čitavoj prići je da optužbe za plagiranje nisu od jučer. Naime, i Gino i Ariely su se već susretali s optužbama tijekom godina, no uvijek su uspjeli uvjeriti javnost da nisu plagirali ili izmišljali rezultate. Izgleda kako je trenutna skepsa o znanosti u javnosti otvorila vrata malo dubljim analizama i omogućila da se najveće zvijezde znanstvene zajednice suoče s optužbama za neetično ponašanje. Problem koji se nama čini mnogo veći jest sljedeći. Ako su Gino i Ariely, oboje iznimno bogati, utjecajni, i popularni, svjesno fabricirali rezultate, koliko nazovi-znanstvenika u nižim rangovima radi isto? I ako rade isto, kako itko može vjerovati rezultatima znanstvenih istraživanja? Ovim nipošto ne želimo denuncirati znanost, već isključivo postaviti pitanje integriteta unutar znanstvene zajednice. Gino i Ariely su objavili radove u najvećim časopisima, što pak znači da urednici tih časopisa, kao ni recenzenti nisu obavili dobar posao. Sve ovo stavlja integritet čitave akademske zajednice u pitanje, te još produbljuje skepsu koja već postoji među populacijom.
Dakle, gospodo i gospođe u tornjevima od slonovače, zavrnite rukave, prionite na posao, i odvojite žito od kukolja, jer ako se skandali nastave, za koju godinu nitko više neće imati povjerenja u rezultate znanstvenih istraživanja. Implikacije svijeta u kojem znanost nije integralni dio društva ostavljam Vama na procjenu, ali ako samo malo zagrebete kroz ljudsku prošlost, vidjet će te da svijet bez znanosti neminovno vodi u radikalizam, ove ili one vrste.
Kako god stavili, loše nam se piše ako je znanost spala na ovo.
