Jeste li ikada ušli u trgovinu s namjerom kupnje kućanskog aparata, mobitela, ili novog računala? Ako ste kao i ja, vrlo vjerojatno je prva stvar koju pogledate garancijski rok i uvjeti za popravak elektronike. Već nekih desetak godina isključivo kupujem aparate koji imaju rok trajanja od minimalno pet godina, sve ostale odmah križam s popisa. Nedavno sam tražio novi grafički tablet za klinca (obožava crtati) i jedini uvjet koji sam mu postavio je da ima garanciju dulju od 36 mjeseci i naravno ograničenje cijene. Bilo bi bolje da je garancija 5 godina ali teško je pronaći dobar tablet s više od 36 mjeseci garancije (ako znate gdje i koji, preporučite u komentarima). Unutar tih okvira mogao je birati što želi. Slična situacija se odvila pri nabavci novog štednjaka, gdje sam, potpuno nezainteresiran za izgled i funkcije u dogovoru s suprugom ograničio kupnju na modele s minimalno pet godina garancije. Bijeli, zeleni, plavi, žuti…..sasvim nebitno, samo da iz njega izvučemo barem pet godina.
Popravak elektronike je rak rana velikih korporacija
Popravak elektronike, osobito moderne elektronike ubrzano postaje problem, osobito pri kupnji brand name komada. Apple, Microsoft, i mnoge druge kompanije imaju suluda pravila za popravak svojih uređaja. Ako ste kupili Apple iPad nove generacije, sretno s nabavkom rezervnih dijelova izvan sustava ovlaštene Apple mreže. A jednom kad dođete kod njih, teško da će te izaći s netaknutim podatcima. Slična stvar se događa i ako Vam se pokvari Xbox. Microsoft će jednostavno zamijeniti jedinicu ili čitav upravljački sklop, ali će Vas to koštati vremena, živaca, i podataka. Naime, svaki ozbiljniji problem na Apple i Microsoft uređajima (ima tu još brendova ali da ne duljimo) će dovesti do gubitka svih podataka na sustavu. Xbox račun s desecima igrica i spremljenih achievementa? Bye bye. Slike s vjenčanja Vaše kćeri? Žao nam je.
Naravno, ovo je mnogo veći problem u SAD-u nego kod nas, jer ovdje ipak još ima meštara i servisera koji su voljni odraditi posao kako treba i za relativno pristojnu cifru. No, nedavno su i Microsoft i Apple digli tužbe protiv malih servisera u EU kako bi ih spriječili da koriste rabljene dijelove pri popravku. I Samsung je nakratko krenuo ovim smjerom ali izgleda da su odustali, ili bar usporili napore. Apple je otišao toliko daleko da u sve nove proizvode stavlja hard kodirane komponente koje se ne mogu zamijeniti bez odgovarajućeg pristupa Apple sustavu. Cilj je naravno zaraditi što više i opelješiti kupca ili ga natjerati da kupi novu verziju uređaja. Mislim stvarno, tko je vidio imati iPhone 10 kad je izašao iPhone 15. Kako si možete dopustiti da koristite uređaj star četiri godine, sram Vas može biti. I još tražiti od prodavača da ima rezervne dijelove po normalnoj cijeni. Who do you think you are, buster?
EU pokušava ali nema mnogo utjecaja
Prošle godine je EU donijela zakon o pravu na popravak koji bi trebao jamčiti dostupnost dijelova i slobodu odabira servisa. No, već se pokazuje kako ovaj zakon nije efektivan jer ne može zabraniti Appleu da u svoje uređaje ugrađuje dijelove koje je doslovno nemoguće zamijeniti. Problem će se, vrlo vjerojatno, rješavati u SAD-u, matičnom tržištu za Apple i Microsoft. Već godinama tamo traje bitka između zagovornika prava na popravak predvođenim Louis Rossmanom (https://www.youtube.com/@rossmanngroup) koji je u New Yorku vodio servis za Apple uređaje da bi potom bio tužen zbog ugradnje nelicenciranih dijelova te u konačnici preselio djelatnost. U međuvremenu je postao svojevrsni glasnogovornik pokreta koji se bori za pravo na popravak. Na drugoj strani stoji vojska odvjetnika, lobista, i inih moćnika koji su plaćeni od strane velikih tech korporacija s ciljem da uvjere zakonodavce u svih 50 država kako je pravo na popravak neustavno. Da, dobro ste čuli. Naime, glavna tvrdnja je da bi dozvola popravka naštetila intelektualnom vlasništvu korporacije, te da korisnici imaju izbor što kupiti. Istodobno, 70% svih mobitela u SAD-u dolaze…..iz Applea.
Promjene u SAD-U na pomolu?
Jučer je država Oregon donijela zakon o pravu na popravak i tako se pridružila malom broju država gdje je ovo pravo ozakonjeno (California, Colorado, Maine, Minnesota). Problem je u tome što Apple, koji je bio glavni zagovornik ovog zakona, dobiva točno ono što želi, a to je da se sustav parts pairing (uparivanje komponenti) ne mijenja. Efektivno, ovo znači da nitko ne može popraviti Apple proizvod ako za to nema odobrenje Applea, što pak znači da će mali serviseri morati plaćati ogromne cijene za certifikate i same dijelove, jer Apple ne želi konkurenciju. Ukratko, postiglo se ništa. Mnogo veći problem za Apple i ekipu su zakoni koji se spremaju u konzervativnim državama, jer će tamo klauzula o pairingu biti teško održiva. Za sada više od 27 država ima privremene zakonske akte koji su ugurani u veće zakone o regulaciji tehnologije kako bi se definirala prava na popravak, ali samo njih nekoliko ima zasebne zakone na ovu temu. Očekuje se mnogo teža borba u državama gdje je oprema za poljoprivredu bitna proračunska stavka, jer kompanije poput John Deere nikako ne prihvaćaju promjene. Primjerice, ako kupite traktor od te kompanije, oni ga u svakom trenutku mogu blokirati na daljinu ako primijete da ste promijenili žarulju van ovlaštenog servisa. Naravno, ista će Vas masno koštati, što je naravno i cilj.
Ostaje za vidjeti kako će ostale kompanije reagirati na EU zakon i postepene promjene u SAD-u, ali sasvim je moguće da ćemo ubrzo opet kupovati „vječne“ štednjake i hladnjake poput naših roditelja. Još mi je u dragom sjećanju smeđi Iskra štednjak koji je kupljen iste godine kad sam se rodio, a na otpad je otišao istom kad sam navršio 30..
