Brzina napretka tehnologije gura svijet i društvo u potpuno novim pravcima koje je bilo nemoguće predvidjeti prije samo desetak godina. Eksplozija društvenih mreža i globalnih kompanija je stubokom promijenila način na koji živimo, kupujemo, družimo se, i ulazimo u veze. No, kako nam ne bi bilo (pre)dosadno, svakim danom dolaze nove tehnologije i ideje koje upućuju na još drastičnije promjene i neke nove vrijednosti.
Klimatske promjene
Bilo bi iluzorno pisati ovakav članak a da se barem ne spomene problem klimatskih promjena. Bez obzira na to što mislili, činjenica je da će strah od klimatskih promjena utjecati na politiku, društvo, i industriju. Teško je zamisliti svijet za pola stoljeća, ali ono što je sigurno je da će klima i njezin utjecaj biti jedna od misli vodilja za neke buduće politike. Prvenstveno tu mislimo na industriju u razvijenim zemljama koja upravo ulazi u prvu fazu dekarbonizacije. Ako pritom još savladamo fuziju, raspon mogućnosti za budućnost ljudske rase postaje nepregledan. No, to je, bar trenutno, sve još samo teoretski, tako da bi naklapanja o nekakvom utopijskom svijetu s beskonačnom i besplatnom energijom koja je pritom potpuno čista bio ravan raspravi o putovanju prema drugim zvjezdanim sustavima – potpuno beskoristan.
Zdravlje
Ono što možemo pretpostaviti s nekom razinom sigurnosti jest da će ljudska vrsta u sljedećih pola stoljeća doživjeti velike promjene u nekoliko važnih područja. Lijekovi za rak, Alzheimerovu bolest, i druga terminalna stanja su na pomolu, što znači veću kvalitetu života ljudi u trećoj životnoj dobi. Isto tako, laboratoriji diljem svijeta aktivno razvijaju nove lijekove i preparate za poboljšanje kvalitete života, usporavanje starenja i slično. Nedavno su tako znanstvenici s Harvarda potvrdili da su pronašli genetske markere koji usporavaju starenje te razvili terapiju koja bi mogla značajno usporiti proces.
Do 2080 bi, dakle, ljudi trebali biti slobodni od gotovo svih malignih bolesti koje danas uzrokuju bol i patnju. No, to ne znači da neće biti bolesti. Ako smo kao vrsta išta naučili od pandemije COVID-19, to bi trebalo biti da znanstvenici i političari nisu nepogrešivi. Mnogo toga se može naučiti iz grešaka kako bi neka buduća pandemija uzela što manje ljudskih života.
Promjene treba očekivati i na polju genetike, gdje znanstvenici aktivno rade na analizi genetskih markera za nasljedne bolesti i deformacije. Vrlo vjerojatno će u skoroj budućnosti velika etička dilema za medicinsku struku proizaći iz želje za genetskim modifikacijama s ciljem odstranjivanja bolesti i deformacija u novorođenčadi, a nedugo potom i za čisto kozmetičkim modifikacijama. Ljudska potreba za kontrolom i savršenstvom bi lako mogla proizvesti društvo sastavljeno od individua s umjetno skrojenim genetskim kodom.
Rad
Ozbiljne promjene se mogu očekivati i u načinu rada. Umjesto tvornica i radionica, koje će uskoro biti pune automatiziranih sustava, ljudi će tražiti svrhu u kreativnim i dizajnerskim poljima. Neka od polja koja bi mogla postati vrlo tražena su AI inženjeri, ekolozi, specijalisti za tehnološke implantate, i slično. Naravno, koja zanimanja će biti tražena uvelike ovisi o smjeru razvoja, no sasvim je sigurno da velik broj današnjih poslova neće postojati 2080 godine. Rad će biti digitaliziran, vrlo malo ljudi će ići u urede i raditi kao danas. Razvoj komunikacijskih tehnologija, posebno VR-a i sličnih sustava će putovanje u ured učiniti nepotrebnim. Kad se tome doda razvoj umjetne inteligencije, jasno je da će buduća radna mjesta biti mnogo drukčija nego li smo navikli.
Treba naglasiti da gotovo sve studije predviđaju masovan gubitak radnih mjesta zbog utjecaja automatizacije i umjetne inteligencije. Iako nije moguće točno procijeniti broj radnika koji će ostati bez posla, možemo s dozom sigurnosti pretpostaviti koje industrije će biti najteže pogođene. Transport, logistika, administracija i proizvodnja su svakako prvi na listi za automatizaciju jer se radi o radnim mjestima s malim brojem radnih zadataka koji se stalno ponavljaju. Radnik na traci u tvornici provede osam sati sklapajući jednu komponentu ili dio, što je zadaća koju roboti i automatizirani sustavi već sada mogu obavljati puno bolje, brže, i što je najbitnije, puno jeftinije. Dolaskom naprednijih sustava broj radnih mjesta i industrija koje će se automatizirati sasvim sigurno raste eksponencijalno.
Stanovništvo
Dok Europa i Azija muku muče s natalitetom, Afrika i Južna Amerika imaju suprotan problem, prevelik rast populacije. No, studije ukazuju da je populacija na pragu maksimalne ekspanzije, te se očekuje da će do njega doći najkasnije do 2060. Nakon što naraste na 10-11 milijardi, broj stanovnika na Zemlji će se stabilizirati. Kako zemlje s rastućim populacijama budu dosezale ekonomski prosperitet, proći će potpuno isti scenarij kakav trenutno doživljava Europa, pad nataliteta ispod razine održavanja. To ujedno znači da, jednom kad dožive svoj populacijski maksimum, zemlje ulaze u period stagnacije. Scenarij se već odigrao u Japanu, a trenutno ga pratimo u Kini i dijelom u Južnoj Koreji. Vrlo je vjerojatno da će i ostale mnogoljudne zemlje proći potpuno isti scenarij nakon što dosegnu srednju vrijednost BDP-a po stanovniku.
Ekonomija
Ekonomija kakvu danas poznajemo vrlo vjerojatno odlazi u ropotarnicu povijesti. Automatizacija i razvoj umjetne inteligencije će još više koncentrirati bogatstvo u rukama vrlo male grupe ljudi, a potpuno će onemogućiti socijalnu mobilnost zbog vrlo visokih troškova ulaza na tržište. Dok sada recimo vozač taksija može unajmiti vozilo i teoretski krenuti zarađivati s tisuću do dvije tisuće Eura, robo-taksiji će biti mnogo skuplji i što je bitnije zahtijevat će određeno znanje za postavljanje upravljačkih sustava. Samo oni s postojećim kapitalom će biti u mogućnosti otvarati nove kompanije, dok će velika većina ostalih biti u potpunosti ovisna o državi.
No, nije sve tako sivo.
Već sada se, barem u nekim zemljama, postavlja pitanje regulacije i oporezivanja prihoda od umjetne inteligencije i automatizacije, a s ciljem pravednije raspodjele sredstava unutar populacije. Ono što je sigurno jest da polako dolazi vrijeme mega-korporacija koje će svojom veličinom zasjeniti i mnoge bogate zemlje. Postoji i drugi scenarij, iako mnogo manje vjerojatan, koji govori o društvu u kojem nema korporacija, već se sva proizvodnja i trgovina odvija na lokalnoj razini, naravno uz pomoć robota i umjetne inteligencije. No, ovo je ipak malo pre-utopijski za bilo koga tko imalo poznaje ljudsku narav.
Stanovanje
Ako volite sci-fi sasvim sigurno ste gledali Blade Runner, jedan od vizualno najdojmljivijih filmova ikada snimljenih. Ono što je bitno za našu priču je doživljaj nepregledne urbane sredine u kojoj je osoba svedena na broj, samo jedan od mnogih kotačića koji se okreću u velikom mehanizmu. Budućnost, tako nam kažu analitičari, je u gradovima, koji će s vremenom izrasti u goleme urbane sredine s više desetaka milijuna stanovnika. Prototip već postoji, a zove se Tokio, dok u Kini niču megalopolisi u koje se slijeva stanovništvo iz ruralnih prostora. Do 2050 se predviđa da će više od 80% ljudi na planeti živjeti u gradovima. Danas se ta brojka kreće oko 56%, što je otprilike 4.4 milijarde. Ako pretpostavimo da će do 2050 biti oko 10-11 milijardi ljudi na Zemlji, dolazimo do brojke od 8-8.5 milijardi ljudi u gradovima, dakle dvostruko više nego danas. Teško je i zamisliti kako će izgledati život u megapolisima budućnosti, ali sve naznake govore da će rast biti vertikalan a ne horizontalan, što znači golemi kompleksi stanova i poslovnih prostora koji će dosezati više stotina metara, ili čak kilometara u visinu. Ako znamo da je Burj Khalifa visoka 828 metara, nije teško zamisliti metropolu od svojih 50-60 milijuna stanovnika koji žive u tornjevima. Malo je vjerojatno da će mega gradovi ići u širinu, jer već sada metropole kao Tokio, Shanghai, i slične zauzimaju ogroman prostor. Predgrađa i miran život u tihim kvartovima možete zaboraviti, barem u najvećim gradovima na svijetu.
Za kraj
Možda Vam se čini da su naša očekivanja za 2080 pomalo pesimistična, ali radi se o predviđanjima nekih od najvećih umova 21 stoljeća. Teško je, možda i nemoguće, točno predvidjeti tok razvoja društva. Da danas nekome iz 1990 pokušate objasniti što je Tik Tok ili Twitter samo bi Vas blijedo gledao i ne bi razumio. Slično bi se dogodilo i nama kada bi neki vremenski putnik iz 2080 pokušao objasniti društvene i kulturološke norme svog doba. Nama, vrlo vjerojatno, ništa ne bi bilo jasno. Stoga i ovaj članak, iako napisan u najboljoj namjeri, uzmite sa zrncem soli. Ni mi, a ni umovi koji su proizveli projekcije za budućnost, nemamo kristalnu kuglu. Dakle, ovo je sve nagađanje, ili kako bi rekli u Anglofonoj sferi, an educated guess.
