Teorija evolucije stavlja prve kopnene životinje u period prije 350 do 400 milijuna godina. Tijekom mnogo generacija vodene životinje su počele razvijati primitivne udove i izlaziti na kopno. Njihovi potomci razvili su se tetrapode. Tradicionalna znanstvena spoznaja govori o jednosmjernoj evoluciji, to jest, morske životinje su evoluirale u kopnene. Postavlja se pitanje, da li se današnje vodene životinje na isti način mogu s vremenom prilagoditi na život na kopnu?
Louis Dollo, belgijski paleontolog je još u 19. st. iznio tezu da je evolucija trajna tj ireverzibilna.Teza poznata kao Dollov zakon nalaže da nakon što se jednom dogodi velika promjena u nasljednoj lozi, nije vjerojatno da će se ikada više ponoviti.
Kako bi istražili točnost ove hipoteze, znanstvenici su analizirali preko 56000 vrsta sisavaca. Sisavci su kategorizirani po grupama: potpuno prilagođeni životu na zemlji, polu vodeni sa mogućnošću kretanja na tlu, sisavci s ograničenom mobilnošću na tlu, te vodeni sisavci (primjerice kitovi).
Studija je otkrila da je evolucija između polu vodenih i potpuno vodenih vrsta nepovratan, to jest jednosmjeran. Jednom kad vrsta prijeđe prag adaptacije, više se ne može vratiti u prvotno stanje, dok je prijelaz iz kopnenih u poluvodene vrste moguć u specifičnim uvjetima.
Procesi evolucijske prilagodbe koji su nagnali vodene organizme da se prebace na kopno se ne mogu ponoviti. Dakle, nemoguće je da sisavci poput dupina ikada postanu kopnene životinje, isto kao što je nemoguće da se ljudi potpuno prilagode životu u vodi. Ali, svakako je moguće pratiti tijek evolucije kopnenih sisavaca koji vodi ka polu vodenim sisavcima, iako bi takva prilagodba zahtijevala vrlo dug period postupnih prilagodbi.
