Istraživači odjela za Mehanički Inženjering na Carnegie Mellon Sveučilištu, u suradnji sa španjolskim i poljskim paleontolozima koristili su fosile u izradi robotskih replika morskih organizama, pleurocistitida, koji su postojali prije 450 milijuna godina. Za pleuricistitide se vjeruje da su bili prvi organizmi koji su za kretanje koristili mišiće. U časopisu The proceedings of the National Academy of Science (PNAS) objavljeno je istraživanje koje nastoji proširiti modern perspektivu dizajna i kretanja životinja koristeći potpuno novo polje proučavanja – Paleobioniku. Pri tome se koriste softboti – roboti sa fleksibilnom elektronikom napravljeni od mekih materijala, te tako omogućavaju bolje razumijevanje biomehaničkih čimbenika koji su pokrenuli evoluciju.
Carmel Majidi, profesor mehaničkog inženjeringa na Carnegie Mellon sveučilišta i vodeći autor ove studije navodi da je softbotika još jedan pristup znanosti korištenjem mekanih materijala za izradu fleksibilnih udova I dodataka robotima. Velik dio temeljnih načela biologije mogu se u potpunosti objasniti ako se pogleda evolucijska crta životinja. Majidi nadodaje kako se istraživanje oslanja na analogne robote koji će pomoći u shvaćanju kako se kretanje organizama promijenilo tijekom evolucije. Uz vrijeme u kojem su se ljudi pojavili na Zemlji predstavlja samo 0.007% povijesti planeta, i modern životinjsko carstvo koje utječe na razumijevanje evolucije su samo neznatni djelići svih stvorenja koja su postojala kroz povijest Zemlje.
Koristeći se fosilnim ostatcima kao vodičima u svojem 3 d printanom dizajnu napravljenog od polimera koji će oponašati fleksibilnu strukturu mehanizma za kretanja, tim znanstvenika je pokazao da su se preurocistitidi mogli kretati morskim dnom s pomoću mišićave stabljike koja je gurala životinju prema naprijed. Unatoč nedostatku današnje analogije (bodljikaši su od tada evoluirali u organizme kao što su morske zvijezde I ježinci), pleurocistitidi su paleontolozima oduvijek bili zanimljivi jer se smatra da su imali ključnu ulogu u evoluciji bodljikaša. Znanstvenici su zaključili da su široki zamašni pokreti bili najefektivniji način kretanje da se povećanjem dužine stabljike povećavala i brzina kretanja bez iziskivanja veće potrošnje energije.
Richard Desatnik, PHD kandidat i prvi koautor studije objašnjava kako istraživači u bio nadahnutoj robotičkoj zajednici moraju izabrati važne značajke organizama koje trebaju prilagoditi. Na koncu znanstvenici moraju odlučiti o strategijama kretanja da bi mogli pokrenuti svoje robote, primjerice da li robotskoj zvjezdači stvarno treba 5 udova za lokomotorni susta ili je moguće pronaći bolju strategiju kretanja, nadodaje Zach Patterson, koautor i CMU alumnus. Kad je tim uspješno demonstrirao da softboti mogu oponašati izumrle organizme, sljedeći korak je istraživanje drugih životinja, primjerice prvih organizama koji su izlazili iz vode na kopno—nešto što se ne može proučavati konvencionalnim pristupom robota.
Još jedan od koautora istraživanja,Phil LeDuc, također profesor mehaničkog inženjeringa na Carnegie Mellon sveučilištu, u izjavi kaže da je oživljavanje sto je postojalo prije skoro 500 milijuna godina, jako uzbudljivo samo po sebi, ali ono što je još uzbudljivije je sve ono što ćemo moći naučiti iz ovog otkrića. Nadodaje kako ne gledaju samo fosile u zemlji već pokušavaju bolje razumjeti život i njegovu evoluciju u suradnji s paleontolozima iz Španjolske i Poljske. Konkretno su na projektu surađivali Przemyslaw Grzelak s Instituta za Paleobiologiju iz Poljske te Samuel Zamora s Geološkog Instituta iz Španjolske.
